Položaj i organizacijski oblici Bošnjačke zajednice u Istarskoj županiji
Ponedjeljak, 30 Listopad 2017

U organizaciji Nacionalne zajednice Bošnjaka Istre, 27. listopada 2017. godine u hotelu Park Plaza Histria održan je Znanstveni skup“ Položaj i organizacijski oblici bošnjačke zajednice u Istarskoj županiji“.

Obrađene su slijedeće teme:

1.      Razina postignuća u kulturnoj i nacionalnoj afirmaciji nacionalne manjine Bošnjaka u Istri

2.      Dostignuti stupanj integracije u društvo ravnopravnih građana

3.      Zastupljenost u gradskim i županijskim vijećima, kao i u tijelima lokalne uprave

4.      Stupanj rješavanja tekućih životnih pitanja državljanstvo, zapošljavanje

5.      Motivacija mladih za uključivanje u rad bošnjačkih asocijacija

Razina postignuća u kulturnoj i nacionalnoj afirmaciji nacionalne manjine Bošnjaka u Istri

O prvoj temi govorila je autorica knjige Kulturni identitet bošnjačke manjine u Istarskoj županiji mr.sc. Aida Murabegović, u svom izlaganju navodi slijedeće;

Bošnjačka nacionalna manjina u Istri dio je hrvatske i europske stvarnosti. Kao nacija Bošnjaci su jedan od naroda kojih ima više u drugim zemljama nego u matičnoj domovini. Stoljećima izlagani raznim manipulacijama i surovim postupanjima još uvijek nismo dovoljno politički i nacionalno osviješten narod pa u kriznim situacijama često reagiramo u suprotnosti s našim općim interesima. Konačno priznato pravo na nacionalni identitet nazivom Bošnjak/Bošnjakinja 1993. godine obvezuje nas na dalje napore u  očuvanju i njegovanju nacionalnog identiteta u raznim socijalnim uvjetima u kojima pojedinci i obitelji bošnjačke nacionalne manjine ostvaruju svoje životne ciljeve u domovini i izvan domovine po rođenju.

U ovom izlaganju želimo pojasniti ključne pojmove kako bismo u potpunosti razjasnili određene nejasnoće.  Nacionalnim identitetom općenito, utvrđuje se pripadnost nekog naroda određenoj naciji koja ima svoj jezik, teritorijalnu povezanost i kulturnu i etničku srodnost.  Pojam nacionalne  kulture odnosi se na sve ono što je stvorila jedna nacija- narod, na materijalnom i duhovnom području. Dakle, nacionalna kultura i identitet Bošnjaka je određen povijesnom tradicijom, običajima i moralom, religijom, jezikom, umjetnošću (glazbom, kulturom književnošću itd). Temeljem svega navedenog, Bošnjaci imaju svoju primarnu domovinu Bosnu i Hercegovinu, svoj bošnjački jezik, islamsku religiju, svoju vrlo bogatu živopisnu kulturnu tradiciju.     

U svim povijesnim epohama javljaju se migracije i iseljavanja manjeg ili većeg broja naroda izvan matične domovine pa tako i bošnjačkog stanovništva iz raznih razloga: zbog neslaganja s društveno-političkim sistemom, zbog ekonomske nesigurnosti, vjerske netolerancije, ratnih stradanja, progona, genocida itd.

Dolasci prvih Bošnjaka u Istru početkom 20. stoljeća su vjerojatno bili pojedinačni jer nisu ostavili traga u istarskom okruženju. O masovnijem doseljavanja Bošnjaka u Istru može se govoriti tek pedesetih godina nakon Drugog svjetskog rata. Prvi doseljeni Bošnjaci u Istri bili su rudari koji su iz zamrlih rudarskih bazena sjeveroistočne i centralne Bosne naseljavali labinski kraj. Dakle, ranija doseljavanja Bošnjaka u Istru bila su motivirana prije svega ekonomskim razlozima.

Sedamdesetih godina 20.-stoljeća bržim industrijskim razvojem ovog kraja Istre nastavljeno je doseljavanje i zapošljavanje Bošnjaka u raznim zanimanjima: građevinarstvu, poljoprivredi, metalnoj industriji, trgovini, ugostiteljstvu, turizmu. Zatvaranjem Ugljenokopa „Raša“ Bošnjaci se nisu vraćali u matičnu domovinu, već su se prilagođavali postojećoj situaciji i dalje dokazivali kao vrijedni, snalažljivi i pošteni ljudi. Preusmjeravali su se u druga zanimanja i nastavili privređivati i osiguravati potrebne materijalne uvjete za svoje obitelji i na taj način su ostajali radno aktivni. Veliki broj Bošnjaka danas ima razne obrte u građevinarstvu, metalnoj industriji, stočarstvu, poljoprivredi, ugostiteljstvu, raznim uslužnim servisima i službama i na taj su način ostali radno aktivni.

Tijekom agresije na Bosnu i Hercegovinu, Istra je prihvatila i veliki broj prognanih Bošnjaka od koji se jedan dio trajno naselio u Istri i povećao brojnost bošnjačkog stanovništva. U jednom intervjuu o bošnjačkom stanovništvu Istre prof. dr. sc.  Jusuf Šehanović slikovito je opisao šaroliku socijalnu i ekonomsku strukturu bošnjačkog stanovništva koja je iznjedrila veliki broj uglednih intelektualaca, umjetnika i kulturnih radnika, koji obogaćujući bošnjačku nacionalnu kulturu, ujedno obogaćuju i istarsku.

Prema popisu stanovništva iz 2011. danas na području Istre živi ukupno 208.055 stanovnika, od toga je 6.146 stanovnika bošnjačke nacionalne manjine. Analizom brojnosti bošnjačke nacionalne manjine u Istarskoj županiji grad Pula po brojnosti prednjači jer u njoj živi 2.011 Bošnjaka, zatim grad Labin u kojem živi 914 bošnjačkog stanovništva, Umag koji ima 464  bošnjačka stanovnika, Vodnjan 425., Raša 365, Poreč 326, Rovinj 295, Buzet 220, Kršan 217 Sveta Nedelja 168, Buje 135, Medulin 115, Fažana 87, Marčana 69, Ližnjan 57. Novigrad i Pazin 39 bošnjačkih stanovnika, Funtana 36, Bale 33, Vrsar 21.  itd. Bošnjaci su u gradovima s većim brojem bošnjačkog stanovništva formirali razne asocijacije i nacionalne bošnjačke udruge. U vjerskom životu Bošnjaka Istre značajnu ulogu ima Islamska zajednica. Danas, zadovoljavanje vjerskih potreba bošnjačkog stanovništva još uvijek nije na očekivanoj razini zbog potrebe izgradnje islamskih vjerskih objekata.

U Domovinskom ratu veliki broj Bošnjaka borio se diljem hrvatskih ratišta o čemu postoji jasna dokumentacija. U vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu Istra je prihvatila preko tri tisuće izbjeglih i prognanih u Pulu i njezinu okolinu. Osnivani su izbjeglički centri u cilju pomoći izbjeglim i prognanima u čemu je odlučujuću ulogu imala Istarska županija, ali je u duhovnom smislu značajnu potporu pružala Islamska zajednica.

Važno je naglasiti da opstanak raseljenih malih naroda koji su napustili svoju matičnu domovinu iz raznih razloga u novim uvjetima u značajnoj je povezanosti s uspješnom integracijom u kulturu novog okruženja u kojem su se trajno naselili. 

Bošnjačka nacionalna manjina u Istri - bošnjačka dijaspora (dijaspora je grčka riječ koja znači rasipati, raseliti) već dugi niz godina ima snažnu krovnu udrugu - Nacionalnu zajednicu Bošnjaka (NZBI), s ograncima formiranim u istarskim gradovima i općinama. Izvještaj o radu NZBI od 2005 - do 2009. objavljen na web stranicama NZBI 30.03.2010. pokazuje da ideju skupine Bošnjaka u Istri za formiranjem čvrstog oslonca u očuvanju bošnjačke nacionalnog identiteta 1993. godine nije bilo moguće ostvariti. Vrijedna inicijativa pojedinaca urodila je plodom tek 1995. godine kada je Nacionalna zajednica Bošnjaka Istre profunkcionirala s novoizabranim rukovodstvom.

 Iz bogate i brižljivo vođene raznovrsne dokumentacije ove udruge o društveno-političkom, kulturnom i duhovnom životu Bošnjaka na ovim istarskim prostorima, proizašla su mnogobrojna pitanja ali i povratne informacije i odgovori.

·         Je li bošnjačko stanovništvo sačuvalo vrijednosti svoga nacionalnog bića u načinu na koji obilježava svoje nacionalne posebnosti?

·         Nastoji li u raznim prigodama bošnjačka nacionalna manjina svoje tradicionalno gostoprimstvo podijeliti s ljudima dobre volje - uvaženim gostima predstavnicima Istarske županije, svojim susjedima, prijateljima svih vjera i nacionalnosti?

·         Jesu li Bošnjaci/Bošnjakinje promatrači ili sudionici kulturnih događanja prigodom obilježavanja  važnih datuma u gradovima Istre?

·         Kako se održavaju kontakti s domovinom Bosnom i Hercegovinom,  obilježavaju  li se važni datumi,  prate li se  nevolje koje pritišću bremenitu Bosnu i Hercegovine?

Izvorni pisani dokumenti otvoreni za javnost uz priloženu bogatu foto-dokumentaciju pomažu nam u vrednovanju napora neumornih čuvara nacionalnih vrijednosti koji dugi niz godina kontinuirano djeluju u održanju i njegovanju bošnjačke kulturne tradicije, bez koje je nezamisliv njezin identitet. Analizirajući opsežnu dokumentaciju NZBI-e evidentno je, da tijekom vremena, programi aktivnosti u cilju njegovanja bošnjačke tradicije i kulture u gradovima Istarske županije, ali i izvan Hrvatske,  postaju sve raznovrsniji. 

Osobno smo dugi niz godina svjedoci  i učesnici u  organiziranim okupljanjima i  druženjima s domaćim stanovništvom Istarske županije, ali i ostalim nacionalnim manjinama u Istri. Zacrtani programi svake godine uključuju aktivnosti bošnjačkog stanovništva u otvorenim i zatvorenim prostorima gradova Istarske županije. Tradicionalni festivali bošnjačke kulture redovito se organiziraju, održavaju književne večeri s domaćim i stranim gostima, obilježavaju državni blagdani u Republici Hrvatskoj i domovini po rođenju - Bosni i Hercegovini. Tu su djelovanja u humanitarnim aktivnostima u Hrvatskoj i matičnoj domovini i još razne druge aktivnosti. Svake godine posebna je pozornost usmjerena na obilježavanje genocida u Srebrenici.

Dokumenti o očuvanju i njegovanju bošnjačkog nacionalnog i kulturnog identiteta  ostaju kao trajne vrijednosti sačuvane u dva projekta, odobrena i financirana od Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske. 2015. godina objavljena je knjiga Kulturni identitet nacionalne manjine Bošnjaka u Istri – Fotomografija, autorice A. M. u nakladi NZBI, Tisak Quimedia Poreč, posvećene djeci, roditeljima, učiteljima i odgojiteljima škola i vrtića Istre. U knjizi se ističe da svijest o značenju svoga kulturnog identiteta djeca i mladež stječu prije svega u svojoj obitelji, ali i vrtiću i školu, zavičaju i domovini. Kako bi se što adekvatnije pripremali za europsku budućnost, bitno je da djeca s upoznavanjem raznolikog svijeta krenu s kvalitetnim spoznajama o vlastitom identitetu razvijajući svijest o sebi i prihvaćanju drugih i drugačijih. Knjiga sadrži poglavlja od doseljavanju Bošnjaka na Balkan do ostvarenja nacionalnog identiteta, o bošnjačkoj dijaspori u Istri, organiziranju Islamske zajednice u Puli i ključnim programskim aktivnostima brojnih festivala bošnjačke kulture u Istri uz bogatu foto ilustraciju događaja.

Drugo je djelo Obrazovni, kvalifikacijski i gospodarski resursi Bošnjaka u Istarskoj županiji – Tko je tko u Bošnjaka/Bošnjakinja u Istarskoj županiji, autori Jusuf Šehanović, Mirela Čaušević i Senad Pršić, Nakladnik NZBI, Tisak Textura Labinci, 2016. Ova knjiga obuhvaća dvogodišnje rezultate longitudinalnog istraživanja istoimenog projekta o ljudskim potencijalima bošnjačkog naroda u Istarskoj županiji. Ovo suvremeno istraživanje o Bošnjacima / Bošnjakinjama u okolnostima definiranog nacionalnog identiteta koji imaju prebivalište u Istarskoj Županiji, svojim djelovanjima u javnosti na raznim područjima doprinose očuvanju nacionalnog identiteta i prihvaćanju interkulturalnih vrijednosti na ovim prostorima. U osmom poglavlju nazivom Foto-galerija nalaze se fotografije Bošnjaka i Bošnjakinja iz raznih područja društvenih, političkih, sportskih djelatnosti, tu su istaknuti djelatnici u području zaštite mentalnog i tjelesnog zdravlja, iz područja gastronomije, zatim državni i lokalni dužnosnici, pisci, novinari, vjerski službenici, članovi političkih rukovodstava, rukovodstava udruga, suci, istaknuti gospodarstvenici  i drugi. U ovom poglavlju dobiva se realna slika manjinskog bošnjačkog naroda koji svojim ljudskim potencijalima djeluje na prostorima Istarske županije i time doprinose afirmaciji svoje dijaspore, ali i  bogatstvu hrvatskog društva općenito. U knjizi se daje cjeloviti uvid  u brojno stanje bošnjačkog stanovništva, porijeklo doseljavanje, bračno stanje, stupanj obrazovanja, članstvo u udrugama, vjeroispovijest, priznanja i zahvalnice kao i namjera ostanka u Istri.

Dostignuti stupanj integracije u društvo ravnopravnih građana

Predsjednik Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske i Nacionalne zajednice Bošnjaka Istre, Senad Pršić u svom izlaganju  istaknuo je da smo dobro organizirani, pa čak i preorganizirani budući da djeluje veliki broj udruga, kulturno –umjetničkih društava te ovisno o broj pripadnika manjine prema Zakonu djeluju i Vijeća ili predstavnik manjine u gradu ili općini te na nivou Županije te stranke sa bošnjačkim predznakom.  No, ono u praksi se pokazalo da svi oni djeluju kao otoci, odnosno slabo smo povezani, sa neusaglašenim ciljevima, programima i planovima, a vrlo često posljedica su rivalstvo i svađe.

Zastupljenost u gradskim i županijskim vijećima, kao i u tijelima lokalne uprave

Na temelju vlastitog iskustva ovu temu su obradili Kemal Velgić i dr. Ahmed Makota kao dugogodišnji vijećnici u Skupštini Grada Pule i Istarske županije te utvrdili da postoje 3 modela ulaska u gradsku ili županijsku Skupštinu, a to su kroz koalicijske liste, samostalne liste i ulazak fizičkih osoba na liste.

Također, bitno je spomenuti i dosta čest paradoks i sukob interesa, a odnosi se npr. kandidaturu ili ulazak predsjednika Vijeća bošnjačke nacionalne manjine u gradsku ili županijsku Skupštinu, što je paradoksalno budući da bi po funkciji predsjednik Vijeća trebao „kontrolirati“ i voditi računa o pravima manjine u slučaju eventualnih kršenja.

Stupanju rješavanja tekućih životnih pitanja - zapošljavanje

Navedenu temu obradila je pravnica Mirela Čaušević. Kad govorimo o proceduri ostvarivanja prava nacionalnih manjina, na ovome mjestu prije svega mislimo na ostvarivanje prednosti pri zapošljavanju pod jednakim uvjetima. Pripadnik nacionalne manjine,  u prijavi na natječaj za radno mjesto može se pozvati na svoje pravo prednosti zapošljavanja u odnosu na ostale kandidate, pod jednakim uvjetima i to bez obveze na dostavu dokaza vlastite nacionalne pripadnosti.

Ustavnim zakonom je osigurana zastupljenost pripadnicima nacionalnih manjina u tijelima državne uprave i pravosudnim tijelima, kao i u tijelima uprave jedinica samouprave. Pritom se vodi računa o sudjelovanju nacionalne manjine u broju stanovnika na državnoj, regionalnoj ili na lokalnoj razini, a posebno se uzimaju u obzir akti o politici zapošljavanja iz kojih je vidljiv broj radnih mjesta koja se otvaraju u pojedinim tijelima. Navedeno je ugrađeno u posebne zakone kojima se regulira postupak zapošljavanja u državnu službu, kao npr. Zakon o sustavu državne uprave te Zakon o državnim službenicima.

Nakon prijave na natječaj i pozivanja na pravo prednosti, Ministarstvo uprave imenuje predstavnike u natječajnu komisiju i time osigurava praćenje natječaja, odnosno ostvarenje prednosti pripadnicima nacionalnih manjina pod jednakim uvjetima u odnosu na ostale kandidate. Štoviše, nakon što se okonča postupak zapošljavanja koji nije doveo do željenog rezultata za pripadnika nacionalne manjine,  kandidat može podnijeti žalbu na rješenje o prijemu, i to Odboru za državnu službu putem tijela koje je  donijelo rješenje.

U žalbi se mora pozvati na svoje pravo kao pripadnik nacionalne manjine, ali samo ako se prethodno u prijavi na to pravo pozvao, te navesti da smatra da mu je  pravo uskraćeno. Ako pripadnik nacionalne manjine nije zadovoljan odlukom Odbora, kao i u slučaju da Odbor uopće ne donese odluku po žalbi, kandidat može podnijeti tužbu jednom od četiri prvostupanjska Upravna suda Republike Hrvatske (Zagreb, Split, Rijeka i Osijek).

Motivacija mladih za uključivanje u rad bošnjačkih asocijacija

U vrlo emotivnom izlaganju o ovoj temi govorila je prof. Nermina Mezulić

„Dragi posjetitelji, moji sunarodnjaci i prijatelji, dobar vam dan . Moje ime je Nermina. Ime Nermina na arapskom perzijskom jeziku znači: junakinja, a modificirano je od perzijskog Neriman sto znaci hrabra i odvažna.

Zašto sam započela ovu temu svojim imenom? Zato jer se upravo tako i osjećam, kao neka junakinja koja je prošla , pa neću reci dug, niti toliko težak put, ali ću reci dosta hrabar i odvažan da bih sada bila izabrana da sa svim ovim, za mene važnim ljudima, stojim za istim govornom mjestu.

Svim srcem i ponosom, uvijek i pred svima kažem ja sam Bošnjakinja. Iako sam rođena u Splitu i gotovo cijeli svoj život , od svoje 8 godine živim u Hrvatskoj, u Puli, i jednu i drugu državu smatram svojim domom. Hrvatsku , jer u njoj živim, radim, stvaram, podižem obitelj i svoje dvoje djece, zajedno s mojim roditeljima, bez čijeg odgoja danas ne bih govorila o ovoj temi,  napredujem,  a Bosnu jer tamo je moje srce, moji nana i djed, moja rodbina, kuca mojih roditelja , moje selo , moj kraj, moje najranije djetinjstvo, moj prvi razred...

Točno se sjećam dana, tog 1.maja 1992. Godine. Znate kako se u Bosni slavi taj praznik, cijelo društvo se okupi na jednom mjestu , na nečijoj bašti, i od ranog jutra se veseli . Sjećam se i trenutka kad je jedan naš komšija, susjed, prošao pored kuće i rekao: „Doboj je pao. Tko je ušao ušao, tko je izašao izašao iz grada.“ Te riječi i taj prizor su se toliko urezale u moje pamćenje da dan danas ima tu sliku pred očima. Imala sam 9 godina, a dobro sjećam se straha koji sam vidjela u očima svih oko mene. Tata je rekao da odmah idemo za Pulu. Sjećam se kad smo se oprostili s tatom, brat i ja smo ga zagrlili skupa, a mama je lila suze kao da ga nikad više neće vidjeti. Kamionima smo krenuli u Hrvatsku moja mama, brat i moja nana. Neke se stvari i neki događaji u životu nikad ne zaborave i ne izbrišu iz sjecanja, točno se sjećam i kad je nana skrivala mog brata iza svojih leđa u kutu kamiona dok su skidali muškarce s kamiona, prelaska skelom preko rijeke Save, sjećam se i da smo morali noć provesti u školskoj dvorani u slavonskom brodu, jer se okolo pucalo....

Pamtim i  dolazak u Pulu, pamtim izbjeglički život, pamtim i ona dva paketića čokoladnih napolitanki koje bi jednom mjesečno dobila, mlijeka u prahu....

Sjećam se i prvih dana osnovne škole koju sam upisala u Puli, ponekad me bilo strah reći i kako se zovem, jer su svi znali da sam ratno dijete koje je kao jedno od tri izbjeglice došlo u taj razred, sjećam se i kad sam dolazila u školu u starim patikama da su mi se neki smijali da takve cipele ne bi niti oko kuće nosili, sjećam se još nekoliko neugodnih stvari, ali ne puno, jer moj ponos je uvijek bio veći od svega. Moj ponos kojim sam iskazivala odakle dolazim, i da mi to nitko ne može oduzeti. Kada sam nastupala u folkloru, obukla bih narodnu nošnju kod kuće i kroz cijeli grad išla na nastup. Znala bih sresti učenike svoje škole, ali njihov podsmjeh me nikad nije obeshrabrio da nastavim gajiti ljubav prema našoj kulturi, prema svemu čime se ja, moj narod i moja Bosna ponosi. Sve sto sam radila, radila sam kao sto radim i sada, sa iskrenom namjerom i velikom voljom.

Svojom upornošću završila sam Gimnaziju u Puli, Pedagoški fakultet te upisala magisterij. Udala se, s mužem pokrenula privatni posao, a uz sve to već 10 godina radim u školi kao učiteljica engleskog jezika. Pored svega toga, uz Bošnjake sam uvijek bila.

Istu ljubav od malih nogu gajim i danas, a to mogu potvrditi i svi koji me poznaju, da uvijek s ponosom govorim o svojoj Bosni, o njenoj kulturi te zajednicu u kojoj živim upoznajem sa našim običajima.

Međutim smatram da radimo malo. Da trebamo raditi ,mnogo mnogo više na očuvanju naše tradicije i kulture, a to možemo postići samo ako tu ljubav i ponos i zelju za širenjem prenesemo na mlađe generacije te usadimo u njih zelju za istim.

Naime, primarni problem svih manjinskih društava je starenje generacija te nedostatak interesa mladih za uključivanje u manjinska društva.

Usred suvremenih turbulentnih zbivanja u kojima mladi odrastaju, fokus mladih premješten je na teme zaposlenja i rješavanja egzistencijalnih pitanja, te su pitanja očuvanja vlastitog manjinskog identiteta u drugom planu.

Društva s razvijenom kulturom su razvijena društva. Ulaganje u tradiciju i kulturu općenito bilo kojeg društva i naroda je ulaganje u duh čovjeka.

Nitko ne razmišlja što će biti za deset, petnaest ili pedeset godina, svi misle na danas. Ali ako se izgubi kultura i tradicija, gasi se jezik, a samim tim nestaje i narod i nacionalnost. Prednost je da se znaju strani jezici, ali naša omladina je počela usvajati previše kulture s istoka i zapada, a zaboravlja vlastitu.

Djecu treba učiti da više zavole stare običaje i baštinu jer upravo će najmlađi naslijediti i nastaviti čuvati tradiciju.

Međutim u zadnje vrijeme ipak ima dosta mladih koji to hoće sačuvati. Očuvanje kulture i tradicije za mlade općenito ima veliko značenje, jer mladi tako njeguju zajedništvo. Primjerice osnivanjem KUD-a. Mladi razvijaju socijalni pristup, jer u kolu smo svi isti. Šalju se poruke zajedništva, ljubavi nesebičnosti i povezuju se posebnom vezom. To se ne uči u školi i na ulici.

Isto tako  javnim nastupima ,pogotovo u ljetnim mjesecima kada bi takva događanja privukla i turiste, jedan takav događaj je od krucijalne važnosti, dobro će doći kako turizmu tako i očuvanju kulture, kao i približavanju naše kulture turistima.

Smatram da bi mlade trebalo okupiti u jednu zajedničku udrugu mladih Bošnjaka jer kada je riječ o mladim Bošnjacima u Hrvatskoj vodi se velika borba između integracije i asimilacije. Moramo znati da je velika većina mojih vršnjaka rođena u Hrvatskoj. To znači da nisu škole polazili na bosanskom jeziku, čitali bošnjačku literaturu i učili općenito o svojem identitetu. Mnogi od njih se i ne smatraju više nacionalnom manjinom pa samim time i nemaju što prenijeti na svoju djecu.

U tome ipak vidim veliki utjecaj ženske bošnjačke populacije, jer žene se prvenstveno fokusiraju na djecu i odgoj, na obitelj, a sve druge sporedne stvari stavljaju na zadnje mjesto, što je sa moga gledišta i u redu. Međutim, i ja osobno poznajem mnogo uspješnih mladih žena , veoma obrazovanih, i ne vjerujem da je riječ o njihovoj recimo ne aktivnosti. Smatram da im treba ponuditi jednake mogućnosti. Da se iskazu kao članice zajednice, da svojim rukotvorinama, a pod rukotvorinama mislim i na predivna ukusna jela, i drugima imaju priliku pokazati svoja umijeća, te ih tako još više približiti našoj tradiciji i našoj kulturi.

Mišljenja sam da bi mlade trebalo okupljati i educirati ih, ali na zabavan i opušten način, okupiti ih zajedno u istoj prostoriji sa starijim generacijama koji su svoj život proveli bas po našoj tradiciji, koji će im prenijeti dio sebe, jer učiti o kulturi i tradiciji iz knjiga nije niti približno isto kao usmena predaja ljudi, koji pričaju svoju priču, stvarnu priču.

Sve navedeno od KUD-a, sastanaka, druženja, nastupa... mogli bi provoditi u jednom centru, jednom kvalitetnom kulturnom centru u našem gradu. To bi nam uvelike pomoglo u ostvarivanju mnogih zajedničkih susreta i projekata svih generacija. Iskreno se nadam da ćemo daljnjim dogovorima s Gradom ubrzo postići neko rješenje na obostrano zadovoljstvo. I ja sam se osobno angažirala u tome i sigurna sam da ćemo sve naše Bošnjake, i mlade i stare, pa i one najmlađe , uspjeti okupiti u jednoj zajednici bez obzira na pripadnost drugoj općini, udruzi ili stranci, te da ćemo našoj djeci pokazati pravi primjer očuvanja tradicije, jer nam svima zajedno to i je cilj.

I za sam kraj, trebamo se svi složiti u jednom, a to je da uvijek ima onih, a smatram i sebe jednom od njih,  koji će se truditi očuvati bogatstvo svojih naroda i koji će na svoju djecu i unuke prenositi ljubav i ponos koju osjećamo prema našoj bošnjačkoj tradiciji i kulturi“.

Umjesto zaključka: Ovo izlaganje nema za potrebu isticati pojedince već realno procjenjivati rezultate poduzimanih koraka na putu očuvanja nacionalnog i kulturnog identiteta i što uspješniju integraciju bošnjačkog stanovništva na području Istarske županije.

Kliknite da bi otvorili sliku!
Kliknite da bi otvorili sliku!

Tekst: Mirela Čaušević

Foto: Irma Kurtalić  

Zadnja Promjena ( Četvrtak, 14 Prosinac 2017 )